(From inside the booth, cracking knuckles) Lijenjivac, kažeš. Ko ono sranje s Aljaske? Dobro. Al' ja ne serem bezveze. Daj mi rečenicu.
To je Manfred. On je mamut. On je depresivan.
"Ouch. That hurt. Anyone have a Band-Aid?"
(Desperate) Jockan, ovo je srceparajuće. Manfred kaže: "Go. Take him. He's yours." Ledeno Doba 1 Sinkronizirano Na Hrvatski Jockan
Mamut? Ko iz one pjesme? Nema veze. Depresivan je jer nema dobre treninge. Daj meni tog mamuta.
(Clears throat. Leans into the mic like he’s about to arm-wrestle a bear) "A jebiga. Boli. Ima li ko flaster? Jockan ne moli!"
"The melon! The melon! Pass the melon!"
(Ignores him) Vidi ove male glupe ptice. Trče ko bez glave. Daj meni da ja to sinkroniziram kako treba.
Jockan… dodo ptica ne prijeti smrću zbog voća.
(Face in palms) Jockan… nema potrebe za "Jockan ne moli". Sid je slabić. On je pičkica. Al' ja ne serem bezveze
Scene: A dark, cramped studio in Zagreb. The year is 2002. Air conditioning is broken, and the smell of cold coffee and cigar smoke hangs in the air.
(A long pause. For the first time, he sounds almost… serious. A single tear rolls down his cheek. He speaks softly.) "Ajde. Uzmi ga. Tvoj je. Al' ako mu nešto fali… Jockan će te nać."
(Into the mic) Jockan, ready? Lik se zove Sid. On je... lijenjivac. Treba bit smiješan, nespretan. Daj mi svoj najbolji "jebiga, pao sam s grane". On je mamut