Kada stigne na vodenicu, Sima obuzima tjeskoba i strah. Sjeća se svoje pokojne žene i teškog života. Nije mogao da spava, pa izlazi napolje i čuje pucanj iz pravca šume. Odmah zna da su žandari ubili njegovog sina. Ubrzo dolaze žandari i potvrđuju mu da je Jovan ubijen jer je pružao otpor prilikom hapšenja.
Priča govori o nijemoj patnji, nepravdi i ljudskoj izdržljivosti pred nasiljem. Simo ne može da spasi sina, ali svojom smrću u grobu koji je sam sebi iskopao pokazuje koliko duboko može da boli duša siromašnog i nemoćnog čovjeka. Grob Slatke Duse Petar Kocic Prepricano
Grob iskopa pored starog hrasta, legne u njega, prekriži se i umire od tuge, bola i beznađa. Žandari ga sutradan pronađu mrtvog u iskopanom grobu. Kada stigne na vodenicu, Sima obuzima tjeskoba i strah
Radnja se događa u Bosni za vrijeme austrougarske okupacije. Glavni lik je starac Simo, koji živi u planinskom selu. Jedne večeri, početkom jeseni, Simo kreće da prenoći na svom usamljenom vodeničarskom stanu. Putem susreće dva austrijska žandara koji su došli da uhapse njegovog sina, Jovana, zbog sumnje da se bavi zabranjenom politikom. Odmah zna da su žandari ubili njegovog sina
Sima nema više suza. Bez riječi uzima motiku i odlazi na brdo iznad vodenice. Tamo kopa grob, ali ne za sina – tijelo mu ne daju žandari, jer ga vode na obdukciju. Simo kopa grob za svoju slatku dušu. On kaže: “Ja ne kopam grob za Jovana, nego za svoju slatku dušu, jer mi je duši grob potreban.”